Pogled sa Mišeluka: Traktat o kafi
NOVI SAD – Na 35 u hladu, ima čovek pravo i da se malčice pomeri s tog Mišeluka. Da ode do Subotice makar. A tamo me čeka Atila Dunđerski. Upoznao sam ga onomad na Paliću. Turizmolog po struci i hroničar tamošnji. Atila je od onih koji će vam o Subotici pričati satima, a da mu nijednog trenutka ne zafali topot konja koji nose ratnike na juriš. Nema kod njega ni pokliča ni truba. Velikih bitaka, datuma, golemih junaka, umetnika… On veruje da nema te velike stvari koja u tren ne može postati intimna. IIspijali smo jednog popodneva kafu u subotičkoj bašti, smeštenoj malo šreh od pozorišta. Pričali smo o Vojvodini na način na koji seljaci, početkom jeseni, ulaze u njivu da „pabirče“. Tako kako su oni u kotarice stavljali zaostale, polegle klipove kukuruza, tako smo mi prebirali po utiscima koji nekom drugom, možda, ne bi bili dovoljni ni za fusnotu. A mi smo ih odmah stavljali u priču. Recimo, bilo je dovoljno da, nezadovoljan tanušnim espresom koji se pušio u
Izvor: RTV Dalje





















